Nikad ne gledam unatrag nego samo naprijed, a sve više učim i stati – da bih mogla istinski uživati u trenutku. Svoju nekadašnju ranjivost pretvorila sam u snagu. Godine su me naučile cijeniti i nesavršenosti – jer su moje. Baš kao i sreću, koju sama iz dana u dan stvaram. Zahvalna sam ti, živote, što nikada nisam željela živjeti tuđe živote – čak ni kad je bilo teško. Uvijek sam birala svoj put, sa svim usponima i padovima.
Živjeti svoj život znači čuti sebe u buci očekivanja koja nameće okolina. Posljednjih godina shvatila sam da je moj put upravo prava kombinacija planiranja i prepuštanja spontanosti koju donose trenuci kada otpustim kontrolu.
Nekad su mi bila važna postignuća, uspoređivala sam puteve, hvatala svoju sreću, ali sada su mi važne druge stvari. Važno mi je koliko puta poslušam sebe, koliko puta oprostim sebi i koliko puta kažem ne stvarima zbog kojih gubim dio sebe. Učim biti ovdje, ne savršena, nego prisutna. Više se ne radi o lovu za savršenstvom, već o osjećaju.
